Detaljnije
Sve je počelo s velikim optimizmom, vjerom u čovjeka, u njegov razum i filozofi ju, a sad sve ponovno miriše skepticizmom i pesimizmom. Riječ jeo projektu prve moderne i modernizacije svijeta života kao procesa čiji se početak u povijesti kulture veže uz humanizam i renesansu, poslije empirizam, racionalizam i prosvjetiteljstvo. Projekt prve moderne i modernizacije svijeta bio je nošen vjerom u razum i um te idejom napretka. Njegovi akteri imali su snažan emancipacijski potencijal u odnosu prema starome feudalnom, partikularističkom poretku i svijetu stvari. Naravna stvar, taj emancipacijski i modernizacijski potencijal unutar zapadne kulture i civilizacije trebao je revolucionirati sve duhovne i svjetovne arene, što znači prekinuti s tradicijom. Taj se prekid dogodio s Francuskom revolucijom 1789. godine. Ona je bila radikalan obračun sa starim poretkom i njegovom političkom teologijom. Inaugurirala je princip razdvajanja društvenih od religijskih stvari ili posvjetovljenja, sekularizaciju i laičku državu. Riječ je, dakle, o kasnijoj modernizaciji društvenih i političkih institucija u odnosu prema starim staleškim srednjovjekovnim institucijama.
S razvojem znanosti postupno su se stvarale pretpostavke za drugi tip modernizacije koji je započeo s industrijskom revolucijom. S primjenom znanosti u području proizvodnje stvorene su tehnologije koje su omogućile uspon industrijskoga društva. Projekt (prve) moderne i modernizacije počeo je s velikim optimizmom stvaranja novoga svijeta, uz potporu filozofije. Jedna od napetosti u tom projektu bila je rastakanje i slabljenje filozofi je te istodobno jačanje pojedinačnih pozitivistički intoniranih znanosti. Husserl je u knjizi „Kriza europskih znanosti i transcendentalna fenomenologija“ upozorio na takvo što.
