Detaljnije
Strpani su u logore, a kad su iz njih izašli i o njima napisali sjećanja, knjige su im cenzurirane ili zabranjene! Kome i zašto nije odgovarala istina što su je o svome zatočeničkome životu ispričali sami logoraši? Tu zagonetku pokušava riješiti novi projekt Naklade Pavičić U logoru. Njime se želi pridonijeti istinitom sagledavanju traumatičnih tema iz novije hrvatske prošlosti, o kojima se iz političkih i ideoloških razloga nije moglo slobodno svjedočiti.
Novinar i književnik Ante Ciliga (Šegotići, Istra, 1898. — Zagreb, 1992.), komunistički je agitator kojega su proganjale sve države u kojima je pokušavao živjeti: Kraljevina Jugoslavija protjerala ga je za granicu, Staljinov SSSR smjestio u gulag, a ustaška NDH zatočila u Jasenovac. O strašnim danima u jasenovačkom logoru napisao je sjećanja i uvrstio ih u svoju veliku memoarsku knjigu Sam kroz Europu u ratu (Rim, 1978.) i ovdje se ona prvi put objavljuju kao neovisno izdanje.
Ciliga piše s mnogo pojedinosti, osobito se zadržavajući na odnosima što su se u krajnje neljudskim uvjetima stvarali među logorašima. Logorska je uprava nastojala da ti odnosi budu što gori i u tome nerijetko uspijevala. Među zatočenicima je bilo dirljivog prijateljstva i spremnosti na žrtvu za drugoga, plemenitih primjera ljudske solidarnosti, ali i nesmiljene, životinjske borbe za preživljavanje. U opisu držanja židova u logoru osjeća se
antisemitska crta.
Knjiga se preporučuje samo čitatelju jakih živaca.
