Detaljnije
Priroda je oduvijek predstavljala nešto nepoznato – bila je istodobno izvor straha i divljenja. U njoj su stanovali duhovi, čovjekovi preci i bogovi. Obilježja koja su joj pridavana, odražavala su stupanj čovjekove povezanosti s njom i načina razmišljanja svojstven nekoj kulturi. Čovjek je bio, jest i bit će trajno povezan s prirodom, bez obzira na to kako ju shvaćao i koliko ju mijenjao. Jedinstvo kulture i prirode, karakteristično za predmoderna društva, slomilo se u novom razdoblju europske kulturne povijesti pod utjecajem znanosti i tumačenja “izdvojenosti” i “odvojenosti” čovjeka od prirode, odnosno one kulture koja raspolaže znanjem i tehničkom moći i jedino sebe smatra naprednom, a svog građanina civiliziranim čovjekom.
