Detaljnije
Premda nisam Španjolka, a one ponekad imaju i pol metra imena i prezimena, ipak se u mom životu sakupilo podosta imena. Pa sam ja danas, sa svojih 80 godina – Nevenka Marija Nela Maras Eržišnik Blažević! Čisto pristojno i za španjolsku groficu! A što je najzanimljivije, sva su ta imena i prezimena vjerodostojna i točna… Jer ona se nalaze na najraznovrsnijim službenim dokumentima – od krsnog lista preko diplome, pa do računa za plin. Ipak, svoje sam djetinjstvo živjela i ono je prolazilo pod imenom i prezimenom – Nevenka Maras, kako me moja pokojna prijateljica Ljubica Štefan isključivo nazivala. Moj Zagreb i gimnazija promijeniše mi ime u Nela, ali kada, kako, zašto… gotovo da i ne znam, ali sam ime prihvatila. Sve je to kasnije »utvrdio« moj prvi muž, koji mi je i dao
prezime Eržišnik. A to me prezime, slobodno mogu reći, godine 1945., doslovce spasilo, jer su »osloboditelji« gonili i tražili Marase i Šariće. Pod tim imenom Nela i prezimenom Eržišnik završila sam Glumačku školu, postala popularna, i s ljubavlju sam to prezime dijelila s mojim sinom. Ali, eto i Blaževića, koji je »legalizirao« naš brak tako što mi je u sve službene i neslužbene spise i dokumente upisao ime Marija i prezime Blažević. Često su me carinici i policajci s čudom ogledavali, šapćući: – Ma, vidi, ista Nela Eržišnik!