Detaljnije
Tranzicija i globalizacija pojmovi su svakodnevnog društvenoznanstvenog i političkog govora. Riječ je o procesima koji stubokom mijenjaju krajolik društava u srednjoj i istočnoj Europi i šire u svijetu. Tranzicija je pojam koji se u hrvatskoj sociologiji i politologiji prije 1989. godine nije koristio. Kasnije je postao općim mjestom u komunikaciji, sve do poštapalice i nejasnog “samorazumljivog govora”. Tranzicija je praksa prijelaza nedemokratskih u demokratske režime. Najprije u Latinskoj Americi i južnoj Europi, a poslije 1989. u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi i na tzv. zapadnom Balkanu. Naravno, tranzicija nije zemljopisno omeđena samo na te regije globalnoga sela, već se odnosi na sve u prijelazu iz nedemokratskih u demokratske režime. Sociološko-politološki pojam tranzicije najbliži je socijalnoj i političkoj filozofiji liberalizma i teoriji demokracije. Iz tog je misaonog kruga, od S. M. Lipseta, preko Dankwarta Rustowa, S. P. Huntingtona, G. OÕ Donella, P. C. Schmittera, L. Whiteheada, J. J. Linza, A. Stepana, A. Przeworskog, R. Dahla, D. Helda, K. V. Beymea i drugih, najvi¹e prinosa na temu tranzicije, valova demokratizacije.
Tranzicija je dio tranzitologije, znanstvene discipline u kojoj se prepleću sadržaji prirodnih i društvenih znanosti. U nekim se izvorima Dankwart Rustow spominje kao utemeljitelj tranzitologije na području teorije društva.
Drugi pojam koji se potiho u¹uljao u komunikaciju jest globalizacija, tema o kojoj je napisano veæ more literature. Kreže se od metodoloških ili konceptualnih pitanja (pojmovi i teorije globalizacije) do različitih znanstvenih i publicističkih tumačenja ekonomske, političke, kulturne, informacijske globalizacije, s važnim doprinosima U. Becka, D. Helda, A. Giddenssa i drugih.
Nakon zbornika Globalizacija (1999.) i Mali leksikon globalizacije (2002.) razmišljao sam o pristupu, razapet između teorijski strožeg izlaganja sadržaja (tranzicije i globalizacije) i znanstveno-publicističkoga, kakvog nalazimo u anglosaksonskih autora.
